Učiti dovu dok je pod abdestom
Ebu Musa, radijallahu anhu, kazuje o događaju sa njegovim amidžom Ebu Amirom, radijallahu anhu, kojeg je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao kao zapovjednika u Pohodu Evtas. Tom prilikom ubijen je Ebu Amir, radijallahu anhu, koji je prije toga oporučio Ebu Musau, radijallahu anhu, da Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, prenese selam i da mu kaže da moli za njega. Ebu Musa je obavijestio Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, o onome što nam se dogodilo i o Ebu Amiru, rekavši mu da je tražio da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, moli da mu Allah oprosti. Tada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio vodu kojom se abdestio, a zatim je podigao ruke, da se vidjela bjelina njegovih pazuha, a zatim rekao: “Allahu moj, oprosti Svome robu Ebu Amiru! Allahu moj, učini ga na Sudnjem danu iznad mnogih Svojih stvorenja i ljudi!” (Buhari, 4323, i Muslim, 2498)
Okrenuti se prema kibli
Abdullah b. Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da mu je Omer b. Hattab, radijalahu anhu, pričao: “Kada smo bili u Bitki na Uhudu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pogledao je u mušrike, a bilo ih je hiljadu, dok je ashaba bilo tri stotine i devetnaest, zatim se okrenuo prema kibli i ispružio ruke moleći Gospodara riječima: ‘Allahu moj, ispuni mi ono što si mi obećao! Allahu, daj mi ono što si mi obećao! Allahu moj, ako uništiš ovu skupinu muslimana, nećeš biti obožavan na Zemlji!’ Nije prestajao dozivati svoga Gospodara, pruženih ruku i okrenut prema kibli, sve dok mu ogrtač nije pao sa ramena, pa je došao Ebu Bekr, podigao mu ogrtač na ramena i ogrćući ga govorio: ‘O Allahov Poslaniče, dovoljno si dozivao svoga Gospodara, uistinu će ti ispuniti ono što ti je obećao...’” (Muslim, 1763)
Podići ruke
Na to ukazuje prethodni hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem se kaže: “...pa se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, okrenuo prema kibli i ispružio ruke...”, a hadisi na ovu temu su mnogobrojni.
Dovu početi zahvalom Allahu i salavatom na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Fedala b. Ubejd, radijallahu anhu, kazuje: “Dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio, ušao je neki čovjek da klanja, pa je tom prilikom rekao: ‘Allahu moj, oprosti mi i smiluj mi se!’, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Požurio si, ti koji klanjaš! Kada klanjaš i sjedneš (da učiš dovu), zahvali Allahu onako kako to Njemu priliči, zatim donesi salavat na mene, pa nakon toga Mu uputidovu.’” (Tirmizi, 3476, a Albani, Sahihul-džami’, 1/172, smatra ga vjerodostojnim)
Dozivati Allaha Njegovim lijepim imenima
Tom prilikom čovjek će izgovarati Allahova imena koja su u skladu sa onim za šta Ga moli, pa ako moli Allaha za opskrbu, reći će: “O Opskrbitelju!”, ili ako traži milost, reći će: “O Milostivi, Samilosni!” Ako traži snagu, reći će: “O Svemoćni!”, ako traži oprost, reći će: “O Ti koji praštaš!”, ili ako traži lijek, reći će: “O Ti koji liječiš!”
Čovjek u dovi treba dozivati Allaha Njegovim imenima koja odgovaraju potrebama za koje čovjek moli, a shodno riječima Uzvišenog: “Allah ima najljepša imena i vi Ga zovite njima...” (El-A’raf, 180)
Ponavljati dovu i biti uporan
Na to ukazuje prethodni hadis od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “‘Allahu moj, ispuni mi ono što si mi obećao! Allahu, daj mi ono što si mi obećao...’, i nije prestajao dozivati svoga Gospodara, ispruženih ruku i okrenut prema kibli sve dok mu ogrtač nije pao sa ramena, pa je došao Ebu Bekr, podigao mu ogrtač na ramena i ogrćući ga govorio: ‘O Allahov Poslaniče, dovoljno si dozivao svoga Gospodara, uistinu će ti ispuniti ono što ti je obećao...’” (Muslim, 1763)
Također hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem molio za narod plemena Devs, govoreći: “Allahu moj, uputi Devs i dovedi mi ih! Allahu moj, uputi Devs i dovedi mi ih!” (Buhari, 2937, i Muslim, 2524)
A zatim i hadis u kojem se kaže: “Zatim je spomenuo čovjeka koji je dugo putovao, prašnjave kose, koji je ispružio ruke ka nebesima, uzvikujući: ‘Gospodaru, Gospodaru!’...” (Muslim, 1015) U ponavljanju dove ogleda se upornost i srčanost.
Sunnet je da se dova uči tri puta, shodno hadisu od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojem se navodi da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi molio, molio tri puta, a kada bi tražio, tražio bi tri puta: “Allahu moj, Tebi prepuštam Kurejšije”, pa je to ponovio tri puta. (Buhari, 240, i Muslim, 1794)
Ponizno i tiho upućivati dove
Uzvišeni Allah kaže: “Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome...” (El-A’raf, 55). Ponizno i tiho upućivanje dove bliže je iskrenosti, pa stoga Allah hvali Zekerijjaa, alejhis-selam: “Kada je svoga Gospodara tiho zovnuo...” (Merjem, 3), želeći da to bude što iskrenije, kao što smatraju neki učenjaci.
Šta da tražim u dovi?
Napomena: Možda će neko upitati:“ Šta da tražim u dovi?”
Odgovor: Traži ono što želiš od ovog i onog svijeta i trudi se da upućuješ jezgrovite dove, a to su dove koje se spominju u Kur’anu i sunnetu, u kojima se traži najbolje od dunjaluka i ahireta. Dobro razmisli o ovom pitanju kada je postavljeno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je odgovorio velikim riječima, koje muslimanu pribavljaju dobro i ovog i onog svijeta. Kako li je samo lijepa ta radosna vijest i lijep savjet, pa se toga drži i o tome dobro razmisli.
Ebu Malik el-Ešdžei prenosi od svoga oca , radijallahu anhuma, da je neki čovjek upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “O Allahov Poslaniče, šta da izgovaram kada tražim od svoga Gospodara?”, a on odgovori: “Reci: ‘Allahu moj, oprosti mi, smiluj mi se, sačuvaj me i opskrbi me!’, pa je sakupio prste, osim palca, i rekao: ‘Ove (četiri) riječi sabrat će ti i dunjaluk i ahiret!’” (Muslim, 2697)
U drugoj verziji navodi se da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onoga koji bi primio islam, podučavao namazu, a zatim bi mu preporučio da uči dovu sljedećim riječima: “Allahu moj, oprosti mi, smiluj mi se, uputi me, sačuvaj me i opskrbi me!” (Muslim, 2697)
Sunnet je da čovjek moli za svog brata u odsustvu
Druga napomena: Sunnet je da čovjek moli za svog brata u odsustvu, jer se ta dova prima kod Allaha, a onaj koji to radi zaslužuje veliku nagradu.O tome govori hadis koji bilježi od Ebu Derdaa, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah prima dovu koju Mu čovjek kriomice uputi za svoga brata muslimana. Kod njegove glave nalazi se melek koji je zadužen da svaki put, kada čovjek zamoli za dobro svome bratu, kaže: ‘Amin! – Bože uslišaj!, a i tebi isto tako.’” (Muslim, 2733)