Sunnet je nazivanje selama

Dokazi za ovo su mnogobrojni, jedan od njih jeste hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se kaže: “Musliman je prema drugom muslimanu dužan šestero”, pa je neko upitao koje su to dužnosti, a on je odgovorio: “Kada ga susretneš, poselami ga, kada te pozove, odazovi mu se, kada od tebe zatraži savjet, posavjetuj ga, kada kihne, pa zahvali Allahu, ti mu nazdravi, kada se razboli, obiđi ga, a kada umre, isprati ga.” (Muslim, 2162)

Što se tiče odgovaranja na selam, to je obavezno, a dokaz za to jeste

ajet u kojem Uzvišeni kaže: “Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega otpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti.” (En-Nisa, 86)

Osnova u naredbi jeste obaveza, sve dok ne postoji dokaz koji ukazuje na suprotno. Prenosi se konsenzus učenjaka o ovom pitanju, kao što navode Ibn Hazm, Ibn Abdulberr, šejh Tekijuddin i drugi.Vidjeti: El-Edebuš-šer’ijja, 1/356.

Najbolje i najpotpunije riječi selama i odgovora jesu: “Neka su na vas Božiji spas, milost i blagoslov!”, što je najbolji i najpotpuniji pozdrav.

Ibn Kajim kaže: “Njegov je običaj bio da selam završi sa ‘ve berekatuhu’.” (Zadul-mead, 2/417)

Nazivanje selama predstavlja jako poželjan sunnet, koji predstavlja veliko dobro, shodno hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok se ne budete voljeli. Hoćete li da vas uputim na nešto, ako to budete radili, zavoljet ćete se međusobno? Nazivajte selam jedni drugima!” (Muslim, 54)

Pohvalno je ponoviti selam tri puta, ako za tim postoji potreba

Naprimjer, ako čovjek nazove selam i  sumnja da je musliman čuo prvi put, u tom slučaju lijepo je ponoviti selam još jednom, pa i još jednom, ako nije čuo. Također, kada se dođe na veće sijelo, gdje ima mnogo svijeta, pa ako bi nazvao selam jedanput, čuli bi ga samo oni na početku, tako da je potrebno nazvati selam tri puta, iz razloga da obuhvati sve na tom sijelu.

Dokaz za to jeste hadis od Enesa, radijallahu anhu, u kojem se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao običaj ponavljati neke riječi po tri puta, kako bi ga razumjeli, a kada bi došao među svijet i nazvao selam, uradio bi to tri puta. (Buhari, 95)

Iz prethodnog hadisa zaključuje se da je sunnet ponoviti neke riječi tri puta ukoliko za tim postoji potreba, ukoliko se ne razumije ono što se hoće kazati, pa je sunnet ponoviti i drugi, pa i treći put, radi razumijevanja.

Sunnet je nazivati selam i onome koga znamo i onome koga ne poznajemo

Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je neki čovjek upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Koji je islam najbolji?”, a on mu je odgovorio: “Da dijeliš hranu i da nazivaš selam i onome koga znaš i onome koga ne znaš.” (Buhari, 12, i Muslim, 39)

Sunnet je da se sa selamom započne onako kako je to opisano u hadisima

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Selam naziva onaj koji jaše onome koji ide pješke, onaj koji hoda onome koji sjedi, a mala skupina većoj skupini.” (Buhari, 6233, i Muslim, 2160)

A u verziji koju bilježi Buhari navodi se: “Mlađi naziva selam starijem, onaj koji prolazi onome koji sjedi, a mala skupina velikoj skupini.” (Buhari, 6234)

To ne znači da onaj koji nazove prvi selam, a nije trebao, čini ono što je pokuđeno, nego ostavlja ono što je preče, naprimjer, da stariji poselami mlađeg ili da selam nazove onaj koji ide pješice onome koji jaše, i slično.

Sunnet je nazivati selam djeci

Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazuje da je išao sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa kad su prolazili pokraj djece, nazvao bi im selam. (Buhari, 6247, i Muslim, 2168)

Nazivanjem selama djeci čovjek sebe navikava na poniznost, ali i navikava djecu na ovaj muslimanski običaj kako bi ga oživljavali međusobno.

Sunnet je nazvati selam prilikom ulaska u kuću

Ovo ulazi pod općeniti selam, nakon što očisti usta misvakom, jer je korištenje misvaka sunnet i po ulasku u kuću. Ovo je četvrti slučaj kad je potvrđeno da se koristi misvak, a to je po ulasku u kuću. U hadisu od Aiše, radijallahu anha, navodi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, po ulasku u kuću prvo čistio usta misvakom (Muslim, 253), a kada bi to završio, ušao bi i nazvao selam ukućanima. Neki od učenjaka kažu da se prilikom ulaska u kuću treba nazvati selam bez obzira na to da li neko bio u kući ili ne, na osnovu riječi Uzvišenog: “A kad ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim. Tako vam Allah objašnjava propise, da biste se opametili!” (En-Nur, 61) 

Ibn Hadžer kaže: “U općenitost nazivanja selama ulazi i njegovo nazivanje i pri ulasku na mjesta na kojima nema nikoga, shodno riječima Uzvišenog: ‘A kad ulazite u kuće, vi sebi nazovite selam...’” (Fethul-Bari, 6235, Poglavlje o nazivanju selama)

Pravilo: Iz prethodnog se zaključuje da prilikom ulaska u kuće postoje  tri sunneta.

Prvi: Spominjanje Allahovog imena pri ulasku, naročito noću.

Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Kada čovjek uđe u kuću, pa spomene Allaha pri ulasku i uzimanju hrane, šejtan svojoj družini kaže: ‘Nema vam ovdje ni konaka ni večere’, a ako uđe pa ne spomene Allahovo ime pri ulasku, šejtan kaže: ‘Dobili ste konak’, pa ako ne spomene Allaha ni prilikom jela, onda rekne: ‘Dobili ste i večeru.’” (Muslim, 2018)

Drugi: Misvak, na osnovu prethodnog hadisa od Aiše, radijallahu anha.

Treći: Nazivanje selama ukućanima.

Sunnet je utišati glas prilikom nazivanja selam ukoliko među prisutnima ima neko ko spava

Tako je činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao što se bilježi u hadisu od Mikdada b. Esveda, radijallahu anhu, u kojem se kaže da su ponekad pili mlijeko, pa je svako popio svoj dio, a dio bi ostavljali i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa kada bi on došao, nazvao bi selam kojim ne bi probudio one koji spavaju, a čuli bi ga oni koji su budni.” (Muslim, 2055)

Sunnet je prenijeti selam

Prenošenje selama je sunnet, na način da nam neko kaže: “Poselami tog i tog”, pa je sunnet dostaviti selam do onoga kome nam je rečeno.

Dokaz za to jeste hadis od Aiše, radijallahu anha, u kojem kaže da joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Džibril ti šalje selam”, a ona mu odgovori: “Neka su i na njega mir i Allahova milost!” (Buhari, 3217, i Muslim, 2447)

U hadisu je spomenuto prenošenje selama drugome, kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prenio selam od Džibrila, alejis-selam, Aiši, radijallahu anha. Iz hadisa se također zaključuje da je sunnet “poslati” selam po nekome.

Selam se naziva i prilikom dolaska na sijelo i prilikom odlaska

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko dođe na sijelo, neka nazove selam, a i kada ustane i krene, neka se poselami, jer prvi selam nije ništa važniji od drugog.” (Ahmed, 9664,  Ebu Davud, 5208,  Tirmizi, 2706, a Albani, Sahihul-džami’, 1/132, smatra ga vjerodostojnim)

Sunnet je rukovati se prilikom susreta i nazivanja selama

Praksa ashaba, radijallahu anhum, očiti je dokaz za to, kao što se spominje u hadisu od Katade, radijallahu anhu, u kojem se navodi da upitao Enesa da li je rukovanje bilo poznato za vrijeme ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je odgovorio da jeste. (Buhari, 6263)

Sunnet je osmijeh i vedro lice prilikom susreta

Ebu Zerr, radijallahu anhu, prenosi da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemoj omalovažavati ništa što se smatra dobročinstvom, pa makar se radilo i o tome da svoga brata susretneš vedrog i nasmijanog lica.” (Muslim, 2626,  a Tirmizi, 1956, bilježi hadis, također od Ebu Zerra, u kojem se kaže: “Osmjehnuti se svome , to je sadaka”,  a Albani, Es-Sahiha, 572, smatra ga vjerodostojnim.

Lijepa riječ je sunnet i sadaka

Bez obzira na to da li se lijepa riječ upućivala prilikom susreta ili sijela, ili u bilo kojem stanju, ona se smatra sunnetom  i sadakom.

Dokaz za tojeste hadis od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Lijepa riječ je sadaka.” (Buhari, 2989, i  Muslim, 1009)

Ljudi izgovore mnogo lijepih riječi, a kada bi se nadali nagradi zbog toga i vjerovali da je to sadaka, zaslužili bi veliko dobro.

Kaže Ibn Usejmin: “Pod lijepom riječju podrazumijeva se da, naprimjer, nekome kažeš: ‘Kako si? Šta se radi? Kako su ti braća?

Kako ti je porodica?’, i slično tome, jer ovakve riječi usrećuju tvoje prijatelje, a svaka lijepa riječ je sadaka tebi kod Allaha, za koju zaslužuješ sevap i nagradu.” (Šerhu Rijadis-salihin 2/996, Ppoglavlje o lijepoj riječi i vedrom licu prilikom susreta)

Pohvalno je spominjati Allaha prilikom sijela

Mnogi su hadisi koji ukazuju na vrijednost sijela na kojima se čini zikr, a na koje se mnogo podstiče, kao što je hadis od Ebu Hurejre, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “ Allah ima meleke koji obilaze puteve tražeći one koji Mu zikr čine, pa kada pronađu skupinu koja spominje Uzvišenog Allaha, oni jedni druge pozovu, govoreći: ‘Brzo dođite, evo onog za čim ste tragali!’ Zatim ih natkrile ispunjavajući krilima prostor sve do ovozemaljskog neba…” (Buhari, 6408, i Muslim, 2689)

Sunnet je završiti sijelo dovom, što je vid iskupa za greške

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude na sijelu, na kojem bude svakojake priče, neka prije ustajanja sa sijela prouči: ‘Slava Tebi, Allahu moj, i Tebi hvala, svjedočim da nema drugog boga osim Tebe, oprosta od Tebe tražim i kajem Ti se’, da bi mu bilo oprošteno ono što je bilo na tom sijelu”. (Tirmizi, 3433, a Albani, Sahihul-džami’, 2/1065, smatra ga vjerodostojnim)