Misvak se upotrebljava prije uzimanja abdesta ili prije ispiranja usta. Ovo je, inače, druga situacija u kojoj je sunnet koristiti misvak, a već je spomenut prvi slučaj. Znači, onome ko hoće da se abdesti sunnet je da prije toga koristi misvak, shodno hadisu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da se ne bojim da ću otežati svojim sljedbenicima, naredio bih im da koriste misvak prilikom svakog abdesta.” (Ahmed, 9928, Ibn Huzejma, 1/73/140, i Hakim, 1/245. Buhari ga navodi u poglavlju o korištenju sirovog i suhog misvaka za vrijeme posta.
Također, u hadisu od Aiše, radijallahu anha, kaže se: “Pripremili bismo mu njegov misvak i vodu za abdest, pa bi se on probudio onda kad Allah dadne u noći, zatim bi koristio misvak, abdestio se i klanjao...” (Muslim, 746)
U hadisu od Osmana, radijallahu anhu, u kojem se opisuje abdest Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem, navodi se da je Osman zatražio vodu za abdest, pa je prvo oprao šake tri puta..., zatim je (nakon abdesta) kazao: “Vidio sam Vjerovjesnika sallallahu alejhi ve sellem, kako isto ovako uzima abdest.” (Buhari, 164, i Muslim, 226)
U hadisu Lekita b. Sabira, radijallahu anhu, kaže se da mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Temeljito se abdesti, (vodom) trljaj između prstiju i dobro isperi nos, osim u slučaju da postiš.” (Ahmed, 17846, i Ebu Davud, 142. Ibn Hadžer, El-Isaba, 9/15, kaže da je ovaj hadis vjerodostojan), a na pojačano ispiranje usta ukazuju riječi: “Temeljito se abdesti...”
Prilikom potiranja po glavi sunnet je da se potiranje počne od prednjeg dijela glave i da se šakama pređe do zatiljka, a zatim da se vrati na početak glave. Isto će postupiti i žena, s tim što nema potrebe da potire višak kose koji prelazi vrat.
Dokaz za ovo jeste:
hadis koji prenosi Abdullah b. Zejd, radijallahu anhu, u kojem se opisuje abdest Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i u kojem se navodi: “(Potiranje je) počeo od prednjeg dijela glave, zatim je šakama prešao do zatiljka, a onda ih je vratio na početak odakle je i počeo.” (Buhari, 185, i Muslim 235)
Prvo pranje je obavezno, a drugo i treće sunnet – pohvalno, a nije dozvoljeno dijelove tijela prati više od tri puta.
Dokaz za to jeste:
hadis koji prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u kojem se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom uzimanja abdesta svaki dio tijela prao po jedanput. (Buhari, 157)
Hadis koji prenosi Abdullah b. Zejd, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom uzimanja abdesta svaki dio tijela prao po dva puta. (Buhari,159)
U dva Sahiha bilježi se predaja od Osmana, radijallahu anhu, u kojij se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom uzimanja abdesta svaki dio tijela prao po tri puta. (Buhari, 159)
Uzimajući u obzir navedene hadise, možemo reći da je prilikom uzimanja abdesta dozvoljeno je nekad dijelove tijela prati po jedanput, nekad po dva puta, a nekad po tri puta, a isto tako, ponekad se može, zavisno od toga koji je dio tijela u pitanju, može, naprimjer, lice oprati tri puta, ruke dva puta, a stopala jedanput, o čemu se kazuje u verzijama hadisa zabilježenim u dva Sahiha od Abdullaha b. Zejda, radijallahu anhu,. (Zadul-mead, 1/192)
Međutim, najbolje je upotpuniti uzimanje abdesta pranjem dijelova tijela po tri puta, jer to je uputa Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
Omer, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko god temeljito uzme ubdest, a zatim izgovori: ‘Svjedočim da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik’, otvorit će mu se osmera džennetska vrata, da uđe na koja god hoće.” (Muslim, 234)
Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao“Ko uzme abdest i nakon toga izgovori: ‘Slava Tebi, moj Allahu, i Tebi hvala, svjedočim da nema nema drugog boga osim Tebe, oprost od Tebe tražim i kajem Ti se!’, Allah mu to zapečati pečatom, a zatim ga uzdigne do ispod Arša i neće se otpečatiti do Sudnjeg dana.” (Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, str.147, Hakim, 1/752, a Ibn Hadžer, Netaidžul-efkar, 1/246, smatra ga vjerodostojnim) i napominje da nije vjerodostojna predaja do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ali ne šteti njegovoj vjerodostojnosti jer spada u propis “dizanja” hadisa do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.